Kada stanemo pred ikonu, ne gledamo samo sliku – već otvaramo srce nebu. U ovom blogu ću vas uputiti malo o tome zašto je ikona svetinja, a ne umetničko delo…
Šta je ikona i zašto nije obična slika?
U svetu umetnosti nailazimo na posebnu kategoriju slike, koja se ne može posmatrati samo vizuelno očima, već i dušom, a to je IKONA. Iako nam na prvi pogled deluje kao umetničko delo, kao umetnička slika, obe se stvaraju bojama, na podlozi, prikazuju ljudske likove i scene života, ona je zapravo mnogo više od toga. Ikona predstavlja prozor ka večnosti, tihu molitvu u bojama. Suštinska razlika između njih leži u svrsi, značenju i načinu nastajanja.
Rad na ikoni ne počinje četkicom, već molitvom. Umetnik koji slika ikone – ikonopisac nije samo običan slikar. On je posrednik između neba i zemlje. Dok stvara trudi se da bude duhovno čist, moleći se, jer ikonopisom ne izražava lično svoju maštu, već veru pretvara u linije i boje.
Ikona visi na zidu kako bi prizvala prisustvo svetoga, koga prikazuje kao živu, tu prisutnu realnost. Njena svrha je isključivo duhovna i stvara se da bi otvorila čovekovo srce za molitvu, tišinu i Božju blizinu. Njoj se ne divimo kao umetničkom delu, već kao svetinji.
Ikona se ne „slika“ ona se piše…
U ikonopisu se ne koristi izraz „slikanje“ jer nije estetski prikaz, već teološki tekst u slikama. Kaže se da se ikona „piše“, jer ona sledi strogo određeni vizantijski jezik simbola, forme, boja… koji nisu plod mašte, već predanja. Kao što se sveto pismo piše po nadahnuću, tako se i ikona „piše“ molitvom.
Umetničko delo može prikazivati svetlost, prostor, senke, način na koji stvara iluziju dubine. Međutim ikona nema senku, jer u svetu svetaca ne postoji tama. Umesto perspektive koja vodi posmatrača u sliku, ikona koristi obrnutu perspektivu, kao da svetac izlazi ka nama – jer je cilj susret, a ne posmatranje.
Ikona molitva u boji..
Dok umetnička slika može biti dekorativna izazvati divljenje ili vam pokrenuti osećanja, ikona je molitveni predmet. Postavlja se na posebno mesto, tradicionalno na istočnu stranu sobe ili kuće jer istok simbolizuje vaskrsenje, svetlost i Hristov drugi dolazak. Ceni se zbog duhovnog prisustva koje nam donosi.
Zato sledeći put kada stanete pred ikonu, ne gledajte je samo očima već i srcem, neka vas tiho podseti ko ste i čiji ste. Neka vas vodi iz dana u dan ćutke ali sigurno…
Hvala što ste tu da zajedno gledamo šire…
Ako vas bar jedna dirne onda je napisano kako treba…
Jovana